Bolni vrat6 min čitanja

Bolni vrat najčešće je posljedica nepravilnog spavanja. Uz križobolju, vratobolja je najčešći problem suvremenog čovjeka. Sjedilački način života, naročito poslovanja, u urbanim područjima dovodi do tog problema. Većina je  barem jednom u životu osjetila vratobolju.

Statistika pokazuje da se nešto češće javlja kod žena nego kod muškaraca (kod križobolje su podjednako zastupljena oba spola), uglavnom između 35 i 49 godina. Vratobolja u većini slučajeva ima povoljan prirodni razvoj. Nakon otprilike 6 tjedana spontano dosta oslabi.

---

Problemi s vratoboljom:

• kod 40 % ljudi dugotrajna i uporna vratobolja – bol se osjeća nakon godinu dana od početnih simptoma
• kod 30 % ljudi vratobolja prelazi u kronično i ponavljajuće stanje
• kod 50-85 % osoba vratobolja će se ponovno javiti u periodu od 5 godina (nakon posljednje akutne epizode).

Razvoj bola je individualan. Često to nije konstantan intenzitet bola. Bez obzira što ima svoje “bolje i lošije dane”, varira u intenzitetu. Bol u znatnoj mjeri narušava kvalitetu života.

Bolni vrat otežava ili onemogućava aktivnosti koje uzimamo zdravo za gotovo, kao što su provjeravanje mrtvog kuta u vožnji autom, spavanje na trbuhu, igranje s djecom, kihanje i sl.

Zašto vrat boli?

Na pojavu vratobolje, kao i na bilo koji mišićno-koštani problem, utječu i mnogi drugi faktori koji nisu vezani za anatomiju. Bol nije jednodimenzionalna kategorija. Nije vezan za jednu strukturu ili čimbenik. Upravo stoga, tijekom tretiranja tako treba postaviti problem i sagledati ga iz više kutova.

Najčešći uzroci vratobolje povezani su s:

• traumom
• poslom kojim se osoba bavi, tj. kako taj posao utječe na nju.

Faktori rizika za nastanak vratobolje su:

• trauma ili nezgoda (najčešće prometna)
• prethodno iskustvo vratobolje
• sjedilački način života
• pušenje
• simptomi depresije i anksioznosti, niska samoefikasnost (vjerovanje u vlastite sposobnosti)
• nezadovoljstvo radnim mjestom i poslom (neovisno o vrsti posla).

Od svih navedenih, psiho-sociološki faktori izravno su povezani s održavanjem bola i njegovim prelaskom u kronično stanje. Zato je važno tijekom tretiranja vratobolje staviti veliki fokus na te faktore te educirati pacijenta o njihovom utjecaju.

Oni su jako slični kao i kod križobolje.  Zovemo ih i žutim zastavicama.

Bolni vrat – žute zastavice

• negativni stav da je vratobolja štetna i potencijalno prilično opasna
• strah od kretanja i aktivnosti – posljedica je minimalno kretanje
• depresivni simptomi, socijalno distanciranje, niska volja za svakodnevicom
• simptomi anksioznosti
• izraženo nepreuzimanje odgovornosti – suočavanje s problemom isključivo pasivnim pristupom (“netko drugi će mi napraviti nešto, pa će mi biti bolje”)
• nisko očekivanje poboljšanja – generalno, ali i kod aktualnih terapija i postupaka
• niska samoučinkovitost i samoefikasnost u djelovanju prema bolnim stanjima
• financijski i socijalni problemi.

Vrste vratobolje

Nije svaka vratobolja jednaka niti u smislu uzroka i liječenja, niti u smislu ozbiljnosti problema. Najvažnije je provjeriti postoji li sumnja na specifičnu cervikalnu patologiju i potreba za hitnom intervencijom.

Bolni vrat – crvene zastavice

• fraktura kralješka
• disfunkcija cervikalne arterije
• mijelopatija
• infekcija
• malignost
• sistemske bolesti.

Ako se bolni vrat pojavljuje uz navedene simptome, upozorenja i znakove koji mogu upućivati na ozbiljnu patologiju, njih treba dodatno istražiti i uputiti pacijenta u daljnje korake. Srećom, takvih situacija je malo u odnosu na ostale slučajeve vratobolje bez crvenih zastavica.

Cervikalna radikulopatija

Ponekad osoba nema znakove i simptome koji mogu upućivati na ozbiljnu patologiju, no postoje neurološki znakovi i simptomi koje također treba dodatno provjeriti, a mogu upućivati na cervikalnu radikulopatiju.

Tada bol radira iz područja vrata prema ruci, osoba osjeća trnce u ruci i smanjen osjet dodira, nejednaki opseg pokreta vrata u lijevu i desnu stranu, limitirana je i bolna rotacija, smanjena snaga vratnih mišića…

Postoje objektivni manualni testovi pomoću kojih možemo posumnjati na radikulopatiju, možemo potvrditi ili odbaciti, a potom, u skladu sa zaključcima i profiliranjem vratobolje, kreirati terapiju.

Bolni vrat bez crvenih zastavica – nespecifične mehaničke vratobolje

Preostale vrste vratobolja su one bez crvenih zastavica te znakova i simptoma radikulopatije. No, mogu utjecati na svakodnevne aktivnosti u većoj ili manjoj mjeri.

Upravo te su najčešće, a svrstavamo ih pod nespecifične mehaničke vratobolje. S obzirom na prirodni tijek oporavka, pojavnost i način tretiranja, vjerojatno bi pogodniji naziv bio „normalna vratobolja“, slično kao i kod „normalne križobolje“.

Radiološka dijagnostika

Česta praksa je posezanje za dijagnostikom koja preskače sve gore navedeno i oslanja se isključivo na radiološka snimanja – magnetska rezonanca, ultrazvuk, rentgen, CT i slično. Nalazi mogu upućivati na neke uobičajene promjene u strukturama vratne kralježnice i okolnih mekih tkiva, koje mogu, ali i ne moraju, biti uzrok problema i simptoma koje osoba doživljava.

Izrazi poput degenerativne promjene, alordoza, smanjena visina intervertebralnih diskova, hernija diska i sl. mogu zvučati prilično zastrašujuće i ozbiljno kada ih čita osoba s upornom vratoboljom, zbog koje joj je otežano normalno svakodnevno funkcioniranje. Radiološka dijagnostika ima ogromnu vrijednost u medicinskom sustavu. Treba uzeti u obzir da nalazi ponekad mogu biti i lažno pozitivni, odnosno da ne znači nužno da pronađena odstupanja od savršenog nalaza znači ozbiljan problem ili razlog za zabrinutost.

Kako pravilno (o)čitati/ tumačiti nalaze?

Štoviše, postoji više istraživanja gdje su analizirani nalazi magnetske rezonance zdrave populacije bez bolnih stanja (primjerice vratobolje i križobolje). Zaključuje se da su tzv. degenerativne promjene zapravo normalne promjene koje dolaze s godinama te da nisu povezane s bolom.

Nalaze uvijek treba tumačiti u kontekstu kliničke slike pacijenta, a ne u kontekstu isključivo očitanja snimanja.

Iz svega možemo zaključiti da već dobro poznati izraz “treba sagledati osobu u cjelini” zaista nije floskula, nego jedini smisleni pristup tretiranja osoba s bolnim sindromima i stanjima.

Maja Krasić