Bolno rame8 min čitanja

• Dijagnoza se najsigurnije potvrđuje biopsijom tkiva ili artroskopijom.
• Nastaje kao posljedica intrizičnih i ekstrizičnih faktora poput CV inzulta, cervikalne radikulopatije, opće traume, smanjene fizičke aktivnosti, kao i metaboličkih promjena (genetika, dijabetes).
• Učestalost mu je 2-5% u općoj populaciji.
• Češće se javlja kod žena u dobi od 40-60 godina.

Rehabilitacija smrznutog ramena u prosjeku traje 2.5-3 godine, a u praksi se često brže rehabilitira, što može upućivati na pseudo (lažno) smrznuto rame.

Zanimljivo je Hollmanovo istraživanje iz 2018. godine, u kojem je 8 osoba s dijagnozom smrznutog ramena bilo podvrgnuto općoj anesteziji, čime je eliminiran faktor straha od pomicanja ruke. Rezultati su bili iznenađujući – naime, 6 od 8 osoba je pod anestezijom imalo normalan opseg pokreta.

Još uvijek nema znanstveno pouzdanog razloga zašto se kod nekih ljudi razvije sindrom smrznutog ramena. Vjerojatnije je da će se pojaviti kod ljudi koji imaju dijabetes ili su duži period „čuvali“ rame zbog bolova, prijeloma, operacije.

Simptomi se mijenjaju tijekom tri faze:

1. faza

• snažan bol pri bilo kojem pokretu ramena
• pokreti postepeno postaju ograničeni
• bol se često širi u više smjerova i osobe ne mogu točno pokazati gdje ih boli (difuzno je širenje bola)
• neke osobe navode da se bol tijekom noći dodatno pogoršava ometajući san
• može trajati 2-9 mjeseci

2. faza

• tzv. smrznuta faza, može trajati 4-12 mjeseci
• osobe se najviše žale na ukočenost u ramenu i nemogućnost pomicanja ruke samostalno ili uz nečiju pomoć jer je rame „blokirano“
• bol se postepeno smanjuje

3. faza

• faza odmrzavanja ramena, može trajati 12- 42 mjeseca
• osobe primjećuju da s vremenom sve više mogu pomicati rame
• bol je gotovo u potpunosti nestao

Osteoartritis (osteoartroza)

Osteoartritis glenohumeralnog zgoba kronična je degenerativna bolest zgloba koju karakterizira razaranje i propadanje zglobne hrskavice koja se nalazi između dvaju koštanih dijelova uz druge zglobne promjene. Uslijed njezina propadanja dolazi do trenja između kostiju što postepeno dovodi do stvaranja koštanih izraslina na rubovima kostiju u zglobu (osteofiti).

• Pokretanje ruke izaziva ili pogoršava bol.
• Nakon pokreta slijedi osjećaj ukočenosti u ramenu koji nestaje unutar pola sata od aktivnosti.
• Pacijenti često kažu da ih boli duboko u zglobu i sa stražnje strane ramena.
• Pokreti koji izazivaju bol: podizanje ruke iznad razine ramena, pomicanje prema suprotnom ramenu ili postavljanje ruke na leđa.

Također ga se opisuje kao kruto rame.

Može biti posljedica:

• genetskih
• degenerativnih promjena
• traume.

Od sindroma smrznutog ramena razlikuje se u dobi nastanka, opisu i lokaciji bola, olakšavajućim faktorima i slično.

Smrznuto rame uglavnom se javlja nakon 40-e godine. Govorimo o agresivnom, iznenadnom i difuznom bolu koji se rijetko može ublažiti.

Osteoartritis je tipičan za osobe starije od 60 godina. Tu se radi o lokalnom bolu koji se postepeno  pojačava.  Ublažavaju ga odmor i lijekovi.

Nestabilno i labavo rame (glenohumeralna nestabilnost)

Taj sindrom nestabilnosti može biti:

• prednji
• stražnji.

Odnosi se na pretjerano kretanje glave nadlaktične kosti u ramenoj čašici zbog oštećenja glavnih pasivnih stabilizatora ramena – ligamenata i labruma.

Posljedica je čestih ponavljajućih pokreta u ramenu.

U 75% slučajeva je posljedica traume (nedavne ili kronične) poput pada na ispruženu ruku ili šaku, direktni pad ili udarac u rame, nasilno savijanje ruke preko glave i sl.

U ostalim je situacijama karakterističan samo osjećaj nestabilnosti bez objektivnog znaka. Rijetko je kongenitalnog porijekla (urođeno).

U 95% slučajeva radi se o prednjoj nestabilnosti ramena. Glava nadlaktične kosti može biti djelomično (subluksacija) ili potpuno (luksacija) ispred zglobne čašice.

Pri subluksaciji osobe opisuju iznenadni bol, osjećaj ispadanja i propadanja u ramenu.

Kod luksacija dominira jaki bol, ograničena pokretljivost ramena, edem i hematom.

Rehabilitacija je vrlo učinkovita.

Kod osoba koje su izuzetno fizički aktivne, a naročito kod kontaktnih sportova učestalost ponovne pojave nestabilnog ramena iznosi oko 90%.

Smanjena mišićna snaga ramena

“Slabo“ rame je najčešće prisutno kod osoba koje se žale na nekakve probleme u ramenu. Osobe navode bol i slabost u ramenu i/ili nadlaktici, uglavnom pri krajnjem opsegu pokreta čije je smanjenje minimalno. Osjećaju ograničenje i bol pri podizanju ruke iznad razine ramena, odmicanju ruke od trupa, guranju i podizanju predmeta te nemogućnost spavanja na bolnoj strani.

Često ne mogu navesti očiti uzrok nastanka bola koji može nastati naglo ili postepeno jačati, biti blaži ili oštriji.

Može biti posljedica zanimanja (dugotrajni rad s rukama iznad razine ramena), manje traume, nedovoljne fizičke aktivnosti, slabosti mišića, metaboličkih procesa… The list goes on and on…

Ta je skupina ujedno i najmisterioznija jer je teško definirati nastanak i pronaći uzrok bola. Uzroci nastanka mogu biti od oštećenih tetiva rotatorne manšete, osjetljivih burzi do centralne radikulopatije i periferne neuropatije.

Često ćemo čuti dijagnoze poput subakromijani sindrom sraza, ruptura tetive supraspinatusa, SLAP lezija. Međutim, kako je već navedeno, od ovakvih strukturalnih dijagnoza možda bismo se trebali odmaknuti. Zašto?  Stvaraju terminološki kaos, a patološke promjene struktura ramena često uopće nisu u korelaciji s pojavom simptoma.

Moon Shoulder Group je 2014. godine objavila da su bol i ograničenje u ramenu dosta povezani sa:

• zdravstvenim statusom ✔️
• razinom edukacije ✔️
• samoefikasnošću pojedinca. ✔️

Terapija za bolno rame

Svi bismo voljeli imati plan i protokol po kojem možemo dati točno specifične vježbe za specifičnu problematiku ramena ili odraditi točno specifične manualne tehnike na klijentu.

Međutim, ne postoji određena vježba niti manualna tehnika koja će svakome pomoći, ali postoje smjernice kojih se trebamo pridržavati i koje će u konačnici polučiti rezultate.

Terapijske vježbe za bolno rame

Vježbanje pomaže kada se izvodi dovoljno ČESTO, DUGO i KONKRETNO.

Kako bi proces vježbanja bio učinkovit i prihvatljiv pacijentu, terapeut se treba pobrinuti za:

• individualiziranje programa (porazgovarati o strahovima, očekivanjima, uvjerenjima)
• održavanje vježbanja jednostavnim, a izazovnim
• treniranje pokreta, a ne mišića
• biti siguran da osoba zaista vježba i samostalno (ljudi vrlo brzo odustanu)
• izradu i provedbu plana.

Terapijske manualne tehnike za bolno rame

Od pasivnih hands-on tehnika, u slučaju bilo koje verzije bolnog ramena, mogu koristiti:

• ugodne tehnike mobilizacije ramenog zgloba i mekih tkiva koji ga okružuju
• tehnike relaksacije mišića
• rad na trigger točkama na i oko ramenog obruča.

Važno je da pritom ne dolazi do izazivanja simptoma i nepodnošljivog bola.

Na kraju možemo zaključiti da savršen recept za sindrom bolnog ramena ne postoji. Najbolje rezultate postižemo radom na sebi, tjelovježbom, neizbježnom edukacijom, upornošću te suradnjom i međusobnim povjerenjem na relaciji pacijent – terapeut.