Miogeloze – mit ili stvarnost? Trigger Point i miofascijalna terapija8 min čitanja

U moru informacija i dezinformacija kojima smo okruženi, pomalo se zabetonirao pojam miogeloze. Što su zapravo miogeloze – objasnit ćemo u današnjem blogu.

Miogeloze su nakupine mliječne kiseline u mišićima koje se pod prstima osjete kao kvržice i koje su bolne na dodir. Najčešće se pojavljuju u predjelu vrata i gornjeg dijela leđa, a neki ih sami detektiraju i u ostalim dijelovima tijela.

Drugi pak idu toliko daleko da bilo kakvu nakupinu tkiva na tijelu smatraju miogelozom, a zajedničko svim takvim nakupinama je da ih treba “razbiti”. Kvržice i slične nakupine uistinu postoje u tijelu, no to mogu biti i uobičajene anatomske neravnine u tkivu, nakupina nekog masnog tkiva i slično – što se ne tretira fizičkim pritiscima. Točke koje bole na pritisak mogu biti i bolni okidači koji uzrokuju osjećaj bola i u nekom drugom dijelu tijela. Najčešće su to upravo miogeloze.

TRIGGER POINT (TRIGGER TOČKE) – miogeloze

Ti bolni okidači su zapravo hiperiritabilne točke u zategnutim mišićnim snopovima (sakromerima). Koncept tih točaka koje uzrokuju preneseni bol na udaljenom mjestu, ili spontano ili stimulacijom, nazivaju se Trigger Point (TrP).

Hipoteza njihova nastanka i karta njihovih pozicija na tijelu postavljena je još 1942. (Travell i Simons). Neke od njih prikazane su na slici, označene su X oznakom, a crvena boja označava područje prenesenog bola.

Danas znamo da se mogu pojaviti bilo gdje (ne nužno na X mjestima).  Najčešće su u trbuhu mišića i na mjestima gdje se spajaju s drugim tkivima.

Postoji više teorija o njihovom nastanku. Istina je vjerojatno negdje u sredini, tj. kombinacija više mogućih razloga nastanka. Smatra se da miogeloze – kvržice, čine mišićna vlakna koja sadrže intenzivno kontrahirane sakromere.

Postavljanje mišića u istegnuto stanje olakšava njihov pronalazak za terapeuta. Kada je mišić opterećen TrP-om, njegovo istezanje boli klijenta, pogotovo na kraju opsega pokreta. Pod prstima se osjete kao kvržice ili čvorići, koji mogu biti raznih veličina ovisno koliko TrP-a čini taj čvor, konzistenciji tkiva, prokrvljenosti, itd.

Aktivne i latentne trigger točke – miogeloze

Trigger točke mogu biti:

1. aktivne
2. latentne.

Aktivne trigger točke izazivaju neugodne senzacije gotovo cijelo vrijeme – i u mirovanju i prilikom kretanja. “Odašilju” osjećaj prenesenog bola u drugi dio tijela što može rezultirati lančanim aktiviranjem latentnih trigger točaka.

Latentne trigger točke ne uzrokuju preneseni bol, već isključivo lokalni – kada ih se pritisne ili pri naporu, kada se mišić, koji je zahvaćen njima, aktivira. Mogu postati i aktivne TrP.

Aktivne se mogu vratiti u latentne.

Vjerojatno ste i sami doživjeli njihovo aktivirano stanje – razne vrste glavobolja, smanjena pokretljivost vrata, bol između lopatica, u gornjem dijelu leđa itd. Sposobnost trigger točaka da u aktivnom stanju subjektivno “odašilju” bol u drugi dio tijela također je zanimljiva. Naime, živčana vlakna kojima informacije o podražajima putuju do središnjeg živčanog sustava, u nekoliko mjesta u tijelu spajaju se u jedan veći živac prije ulaska u kralježnicu, tj. leđnu moždinu, prije nego se nastavljaju protezati prema mozgu. Kako se ti signali spajaju, dolazi do iskrivljene percepcije gdje je originalan izvor senzacije.

Kada, kako i zašto nastaju trigger točke?

Interakcija živčanog, mišićnog, krvožilnog sustava i sustava fascija ključna je za zdravu lančanu signalizaciju i funkcioniranje organizma. Oni međusobno surađuju, reagiraju, šalju si povratne informacije i na taj način međusobno djeluju. U slučaju kada neki dio te logistike ne funkcionira, kreću i problemi.

Upravo to se događa i s našim mišićima. U mišićnim se vlaknima iz nekog razloga aktivira TrP, mnogo lakše i brže nego obrnuti proces vraćanja kontrahiranih mišića u opušteno relaksirano stanje.

Trigger točke nastaju zbog:

• ozljeda tijekom nesreća
• sporta
• stresa
• opetovanih pokreta
• premalo aktivnosti i kretanja.

Kada nam tijelo šalje signale …

Tijelo je nevjerojatan mehanizam. To često podcjenjujemo i zanemarujemo njegove znakove. U duhu današnjeg kulta tijela, idealiziranja vanjskog izgleda i no-pain-no-gain parola, nema se vremena stati. Iako smo možda rekreativci, rezultati se moraju ganjati – ljeto će prebrzo. Nastavljamo s pretjeranim, čak i neadekvatnim vježbanjem unatoč svim znakovima koje nam tijelo šalje (neugodne i pretjerane upale mišića, bolni zglobovi, bolni pokreti…).

S druge strane, imamo ekstrem sjedilačkog načina života, dugotrajnog boravka u nepromijenjenim položajima, a to znači – premalo kretanja. Ne uzimamo predah za protegnuti se, prošetati se. Nastavljamo sjediti za računalom unatoč žarenju između lopatica, u fleksorima kukova, osjećaju teških nogu itd.

Kod tog dugotrajnog sjedenja, kada krene žarenje između lopatica – instinktivno se izravnamo, protegnemo, napravimo neki pokret dijametralno suprotan od onoga u kojem smo upravo proveli previše vremena bez pauze. No to uglavnom nije dovoljno, jer jedno s drugim nije u balansu.

Tijelo često nije sposobno za regeneraciju

Problem je također što često tijelo nije sposobno regenerirati se i potpuno opustiti mišiće (ili barem vratiti ih u stanje fiziološkog tonusa) nakon tih dugotrajnih nepromijenjenih položaja ili nakon čestih repetitivnih kontrakcija u sportu.

Na taj način fizički mišić u kontrakciji (kontrola kroz CNS – središnji živčani sustav) može postati fiziološki skraćeni/zategnuti mišić (skraćene sakromere, nije pod kontrolom CNS-a).

To može biti posljedica:

• nedostatka jednog ili više minerala koji su uključeni u mehanizam opuštanja mišića (magnezij, kalcij i kalij) i u način na koji motorička završna ploča živca surađuje s mišićem
•  nedostatka sna i odmora.

Začarani krug nastanka TrP-a

Nastanak trigger točaka djeluje kao zatvoreni krug iz kojeg je teško izaći bez vanjske intervencije. Evo i zašto:

Uzrok kroničnog, pretjeranog mišićnog tonusa možemo tražiti u biomehanici tijela i dugotrajnim zadržavanjima istog položaja tijela. U prijevodu – premalo kretanja. Mišići su satima prisiljeni biti u kontrakciji, pa kada napokon napustimo poziciju ili prestanemo s nekom problematičnom kretnjom, mogući scenarij je nemogućnost opuštanja tih istih, sada skraćenih mišića. Takvi se mišići mnogo brže “umaraju” od zdravih. Fiziološki, postaju skraćeni.

Što sada sa svim ovim informacijama?

Rješenje nije onemogućiti dugotrajnu kontrakciju, jer raditi (i puno sjediti) se mora – no ono na što možemo utjecati su:

• češće pauze ✔️
• promjene položaja tijela✔️
• šetnja ✔️
• korištenje stepenica umjesto lifta✔️
• parkiranje auta malo dalje od posla/stana ✔️
• izaći stanicu prije iz javnog prijevoza i prošetati se do ciljne destinacije ✔️
• pronaći neku aktivnost u slobodno vrijeme koja nam se sviđa i koja će nas veseliti… ✔️

Ako je situacija ipak već došla do toga da narušava kvalitetu života, i sve ovo nije dovoljno za sanaciju, najbrže olakšanje će donijeti kvalitetna masaža ili manualne tehnike (staviti link na https://figura-fit.hr/masaza/terapijska-masaza/) čiji je glavni učinak opća relaksacija i opuštanje mišićnih tenzija u tijelu kroz tretiranje miofascijalnih trigger točaka. Upravo one su optimalne za tretiranje miogeloze.

Miogeloze – kako masaža pomaže u tretiranju trigger točaka?

Tijekom masaže, kada terapeut tretira bolne točke (određenom tehnikom, intenzitetom i trajanjem), dolazi do kemijskog procesa otpuštanja toksina (iritabilnih biokemikalija) iz čvorića, što onda kiseli okolno tkivo u koje se prelijevaju. Klijent to osjeća kao žarenje i bol.Kako se masažom tijelo prokrvljuje, a cirkulacija krvi i limfe krene efektivnije odrađivati svoj posao, otklanja se problem u mikrocirkulaciji. Tu se krug iz gornjeg prikaza nastanka (i održavanja) TrP-a prekida.